RANI DOŽIVLJAJ SVIJETA MALE SONJICE
Ćao, ja sam Sonja-žena koja obožava otkrivati sebe i život.
Rođena sam 1999 godine, u Banjoj Luci. Još kao mala djevojčica pitala sam se kako sam dospjela na ovu planetu i osjećala da postoji nešto mnogo više od onoga što se činilo kao realnost. Sa Bogom/Boginjom spontano sam uspostavljala kontakt, kroz vlastite molitve, predmete i simbole u kojima sam ja uviđala djeliće božanskog... Intuicija mi je bila jaka a moja povezanost sa dubljim i širim lagana i neopterećena sve dok je se nisam uplašila jer od sopstvene otuđenosti sa izvornim u sebi niko mi nije znao objasniti šta je to u meni. I tako su se strahovi nizali gurajući intuiciju u mrak, ali uprkos tome u meni je gorila želja da otkrijem ko ja jesam i šta sve ovaj svijet lijepo može da mi da, i ta želja bila je veća od svake traume, boli i izdaje. Zapravo sve povrede koje su uslijedile bile su vratnice koje su otvrale još veću želju za životom za kakvim sam vjerovala da postoji, životom u kojem živim u ljubavi, miru, radosti, zabavi i igri.
ISKUSTVA ODRASTANJA I UNUTRAŠNJI PRELOMI
Kao jedinica, držana pod staklenim zvonom često sam se osjećala usamljenom, dok sam istovremeno doživljavala odbacivanja od strane prijatelja na meni nerazumljive načine, rana zvana nepripadanje i osjećaj izolovanosti su se produbljivali. Uprkos tome svijet mi je i dalje dijelovao kao mjesto puno mogućnosti koje tek trebam otkriti. Filmovi, knjige i sanjarenja o mom velikom životu održavale su me u tom toku. Sjećam se, da sam gledala kroz prozor i zamišljala kako ljudi žive, koliko postoji bezbroj mogćnosti i da ću ja pronaći načine da ih zaista oživim.
U srednjoj školi sam osjetila šta znači biti viđena i prihvaćena, i to je bilo tako ljekovito iskustvo i svi ti ljudi će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, jer biti stvarno viđen bez osude mijenja cijeli dalji tok naših izbora i ponašanja. Od 18te godine života počela sam da radim razne poslove, jer sam u tome vidjela kartu za životno iskustvo. Ali u velikoj većini tih poslova nailazila sam na omalovažavanja od strane nadređenih ali i kolega, i u svemu tome počela sam sumnjati u svoju vrijednosti, u svoju sposobnost i koliko je toga zaista moguće za mene.. Radila sam najrazličitije poslove sve kako bih imala iskustvo života. Iskustvo sam imala, život je tekao ali to što sam dobijala kao odgovor od drugih ljudi mi se nije sviđalo, svijet je izgledao kao ring, mjesto borbe, tračanja i omalovažavanja a ja od tog materijala nisam satkana. Još sam vjerovala da može biti ljepše i bolje, pronalazila nadu, bila iskričava sa fokusom na dobro, ali realnost u tom periodu je djelovala potpuno drugačije. Život je zadavao teške udarce, a jedan od njih je i taj da mi je otac preminuo sa mojih 20 godina života. U tom periodu moj sistem je bio pred pucanje, dok sam istovremeno studirala psihologiju, razvijala svoj biznis, započinjala još samostalniji život preselivši se sa momkom i pri tome duboko ulazila u svoje emotivne rane. I u svemu tome usljedio je moj ponovni period izolacije, u kome sam se rastavila na milion djelića i proživljavala ogromnu nemoć jer nisam znala kako sebi da pomognem, iako sam primjenjivala malih milion metodai tehnika.. Bila sam izranjavana ali i takva uživala sam u studijama psihologije zahvaljujući divnim profesima i mojoj želji da razmijem sebe i svijet oko sebe, te sam završila studije sa 9,00 prosjekom.
PREOKRET, BUĐENJE I ŽIVOTNA MISIJA
Dalji put je trebao ići u smjeru mastera ali ja to nisam osjećala kao svoju istinu. Dobijala sam poruke da bez nastavka studija neću moći ništa, ali ja sam odlučila slušati svoj osjećaj. I dok sam stajala na mjestu zbunjena jer šta dalje, naišla sam na otvoren upis za studije Energetske psihologije o kojma apsolutno ništa nisam znala, ali dok sam čitala o tome neki neopisiv osjećaj uzbuđenja u meni je rastao. Nije mi trebalo da znam strukturu programa iako je trajo dvije godine; prosto sve unutar mene je znalo da je to moj sljedeći korak.. Nije bilo kalkulacije, upisala sam i donijela jednu od najznačajnijih odluka u svom životu. Pronašla sam cjelovit pristup koji me je odveo do ogromnih dubina i uzdigao na nevjerovatne visine. Konačno sam se osjećala sastvaljenom, i u tom balasnu počela uviđati životne realnosti i mogućnosti o kojima sam pre samo sanjala-sada sam imala kapaciteta da ih vidim i donesem odluke koje me vode direktno do njih.
Ogromnu zahvalnost na ovom putu dugujem mojoj majci, koja me je kroz svoju ljubav sve vrijeme podržavala iako ništa nije razumjela ona mi je vjerovala. I svom čovjeku Aleksi, koji je na mom životnom putovanju već 9 godina i preživio je razne verzije mene. i love youu so much
Ogromna ljubav i za moju mentorku Leu Imširagić, i moje žene- uranke posebno Cecu i Alex koje su višnjica na torti.
Jer svijet je jedno preeedivno mjestoo ako se usudimo pogledati unutar sebe.